Držat će me Novica Tadić za ruku,
Čim pređem
Srest ću svoje riječi, bit će im neugodno
Kao starcu koji se
Pomokrio na linoleum
Tako i stoje u mlakoj vodi
Ni sa čim više urimljive
Goli smo i zima nam
Kad naiđe padanje snijega ne boj se, reći će mi,
To nam mater
Crnomokrom rukom usoljava ribu za večeru,
Što si nam napokon došao.