RANORANILAC
probuđen
osmijehom mjeseca
kroz prozorčić potkrovlja
u očima mi mrena
od zvijezda nebeskih
i snova netom iščezlih
što li sam sanjao
htio bih žmireći dokučiti
zauzdan duboko u sebi
u ponornim dubinama
odjekuju glasovi iz knjige
koju danima ne zatvaram
protežem se u visine
iz kreveta do računala
i nastavljam s prevođenjem
KNJIGE I SNOVI
u potkrovnoj spavaonici
preostaju mi jedino knjige i snovi
bez kojih je nezamisliva svakodnevica
uzeo sam u ruke ljubavni roman
sjena na unutarnjem pejzažu
s pouzdanjem u dubok san
i doista sam sanjao
blijedi mjesec nad jelkama
ženu koja je pobjegla iz knjige
odjeća joj nestala u sjeni
tijelo joj postalo bijelo kao svjetlost
lice joj zasjalo kao sunce
ne znam jesmo li se ljubili
je li to bila spomenka ili maruša
ili tek moja razgaljena duša
POEZIJA I VINO
poslije festivala
o poeziji i rujnom vinu
prenoćio sam u đačkom hostelu
i u starodrevnom gradu ptuju
vratio se desetljeća unatrag
u mladenačka slavlja
cijelu noć žeđao sam
za ljubavnim napitkom
od meda đumbira i limuna
ujutro me uz blago rominjanje kiše
probude stara crkvena zvona
svim svojim bićem osjetih
da će raspjevanost novog dana
uroditi čudesnim otkrićem
umiven i posve priseban
napustio sam đački hostel
i pokupio se veselo raspoložen
bez ikakvih suvišnih stvari
u ostavu svog srca
ZMIJSKE KOŠULJICE
svake jeseni radim
dva dana kao drvosječa u šumi
tri dana kao pilar dovezenih stabala
pet dana kao cjepač velikih klada
šest dana kao slagar u drvarnici
zimu dočekujem sedmi dan
pozdravljam prvi mraz i snijeg
injem ukrašen brijeg i srnu u dvorištu
koja možda i nije zalutala ovamo
jer me posve udomaćeno gleda
kako nosim drva u kuću
i nije samo srna čudesna
ima i drugih čudesnih stvorenja
kojima se negdje u rupama drijema
dok ja sjedim uz toplu peć
nikad ne potrošim sva drva
ostane ih nešto u maloj drvarnici
na kojima kućne čuvarice u proljeće
kao znak pritajenog zajedništva u ljubavi
ostavljaju svoje zmijske košuljice
PREVODITELJ DUŠA
duše žive u sjećanju
i malo je smrtnika koji ih čuju
još manje onih koji ih slušaju
duše se nikad ne predaju
u vremenu informatički bučnom i gluhom
mogu se prepoznati jedino sluhom
duše su velika nepoznanica svijeta
gdje bogatstvo ostaje na dohvat ruku
a sreće nema u prenapetom zvuku
duše su epski i lirski opjevane
u trotomnoj knjizi slovenskog pjesnika
koju već mjesecima ustrajno prevodim
duše me svako jutro milo ozare
buđenjem i postojanom nadom
u sjećanje kao osobno spasenje
duše me u tišini čine sretnim
što mogu prevoditi velikog pjesnika
što mogu uistinu biti prevoditelj duša