Miljenko Jergović

Stotinu cvjetova

Dragi su mi bitnici, reperi, kantautori,
Ulične poete – s njima se može

Rastrčati poljem. Volim slikare bez rime,
Pričalice zapjevane, znalce i s njima se može.

Bibliotekare, knjižničke apotekare, karikature duha,
Osmijeh od uha do onih bez sluha, za note, za slog.

I svȁk ima boga svog, visoko u pjesmi
Stari bardovi plove, veličine kojima se divimo.

Ne možemo im domaći, pa neka.
Tu treba žalno pomenuti se i pjesnika slabih

Što zalijeću se motkom iz glibine
I redovno ruše letvicu, padajući meko.

Exit mobile version