Svu noć si mi
u svilenoj odori
dušom jezdila.
Uspravno,
ko Nefertiti, neodoljiva
venama kolala.
Liječila uzdahe
svoje duše
snažnim mehlemom.
Sebe bodrim
svratićeš
u moga srca dubinu!
Da mi se
džana damari
tvojom ljepotom nahrane.
Da mi se
oko varljivo
na tvoju nježnost navikne.
A mog života
požuda
usana tvojih nasiti!