sanjam neko cvijeće koje ne postoji i samo u množini
raste na bledu.
sanjam i krhotine nekog predavanja
iz lingvistike na otvorenom.
osim mene na predavanju je jedan slovenac
i neka mala ciganka, iranka.
gospođa profesorica piše bijelom kredom
po polovici kuće. druge polovice nema.
vidi se dvorište i cvijeće vulkansko
ljubičaste boje.
slovenac kaže to su bledske bedlje
i sve ih uzme u zaštitu, počupa.
sanjam da je netko pred ulazom jutros
napustio pisaću mašinu olympia.
to je neki namučeni pjesnik,
to je gaddafi odustao od romana,
kaže moj tata.
ovome snu prilažem fotografiju.