Slike zime u Vijetnamu

Prema nekim procjenama, kroz Hanoi juri desetak milijuna motora svaki dan. Na motorima prevoze se jaja, kade, svatovi, piramide, šarani, rani radovi, cijele svinje, sitna djeca u vožnji spavaju, jedu, povraćaju, pišu domaći.

 

 

 

U glavnom gradu Vijetnama nema golubova. Na slici vidimo da golubove ne vidimo ni na trgu Vladimira Iljiča Lenjina.

 

 

Pudl je omiljeni pas u Vijetnamu. Poslužuje se hladan.

 

 

Tipični vijetnamski televizor izrazito je pjevačkog karaktera. Između dvije novele o zabranjenoj ljubavi, bude i sporta, košarke. Zamislite, pored svih čuda na planetu svijetu, vijetnamsku košarku.

 

 

 

 

Šuta, kablovi i zelen uvijek su u jednom čvoru, nema vremena za dva ni prostora za nijedan. Nindže iz vijetnamske elektroprivrede koji to održavaju.

 

 

 

U Vijetnamu puši se dobra alpina i herbalne će ljudske mase tu svakako naći mjesto za sebe. Dolazi iz finih kanadskih farmacija i američkih federalnih rezervi, i košta kao mišje mlijeko. Općenito, sve bijelog čovjeka u Vijetnamu mnogo košta, što je razumna i prihvatljiva carina za sumu teologije, govno renesanse, Cortesove zube zlatne, rasizam klavira, belgijski Kongo, IG Farben, Dow Chemical, i tako dalje.

 

 

Etnografski muzej ima u sebi cijelo jedno vijetnamsko selo. Na slici je pletena društvena prostorija, čudo bez eksera.

 

 

Panoramski kotač izaziva u meni isto što i napuštene benzinske postaje u Ballardu: orleansku vjeru, elegantnu melankoliju, nešto nedostižno. Još i suton.

 

 

Tigrovu mast, koja po Marxu pomaže kod skoro svih tegoba, vidio sam posljednji put kad i kravlje mlijeko u plastičnoj vrećici.

 

 

Bez komentara.

 

1