***
Mene je moja majka rodila bosa
I nad mojom glavom smokva
Drhti k’o dedina ruka
Meni je Bosna lokva
U koju sam skočio
Dok otac je – s komšijom ročio:
O mrginjima, o plugu
Što ušao je
u našu
grudu
Mene je moja majka rodila bosa
I meni je Bosna lokva
U koju sam skočio
Da poštrapam ovo malo
sunčevih zraka
***
Meni je Bosna lokva
U kojoj su moje noge pokisle
Do članaka
I ništa više
***
Ima Bosna i more
U kojem Bosanci plaču svoje more
***
A i to more
Valja se od zore do zore
I njeno tijelo na obali
Val bali
***
Meni je Bosna mora
Iz koje bježim
Od koje se – k’o od
stiropora – ježim
***
Mene je moja majka rodila bosa
I meni je Bosna lokva
U koju sam uskočio
Da poštrapam
Ovo malo sunčevih zraka
***
Mene je moja majka rodila bosa
I nad mojom glavom kao smokva
Drhti dedina ruka
Kao kišobran od ovozemaljskih muka
(Kao mukobran)
***
I meni je Bosna… I meni je rosa…
I meni je bosa… I meni je Bosna –
Hipodrom gdje se vječito utrkuju vječiti miši.
I gdje su publika zrikavci… Te vječne tetke.
Što premeću prostih rečenica retke.
I od njih vezu goblene…
***
Meni je Bosna tetka
Od mojih majke i oca
neudata sestra.