SIROTAN
Imaš majku i oca
A ljuti si sirotan
Zadojen maglom
Što kroz prozore i vrata
kulja u našu kuću.
Imaš kuću, i sobu,
I u sobi krevet
i jorgan na krevetu
A spiješ pod strehom
Sa koje po svu noć
Kapaju ledene kiše.
Imaš oči.
Gledaš u daleka brda,
Slijep si –
Čuješ kako ti neko šapuće
Iz blizine.
Zapjevaš –
A mutna poteče voda
Da te ponese.
Hvataš se za zraku sunca
Koja, kao mlaz mlijeka,
Pada na zemlju
Po kojoj ostaju
Tragovi nepomenika.
PUŽ IZ MUŠTIKLE
U muštikli stasao je
Sa kućicom na leđima
Hranio se udišući
Nekad vatre, nekad dima.
Savija se, teško diše
U svojoj se koži grči
Iz muštikle ispao je
put mu zmija sluzom krči.
Od muštikle gar ga bije
Kud god krene steg ga muči
U muštikli ko je staso
Nikad hodit ne nauči.