danas bit ću marksist.
ni hrvat, ni bosanac,
ni englez, a ni nijemac
ne želim da budem.
možda malo francuz,
pod velikim šeširom,
širom čijeg oboda
sunce će da kruži.
jer karl mi marx šapuće:
ako englez pretvara ljude u šešire,
nijemac pretvara šešire u ideje,
a guy mi béart pjevuši:
ovo je najljepši dan u mom životu:
našao sam svoj šešir,
najviši kat svoje koketerije –
to je cipela mog mozga.
dakle, marksist, francuz,
skupljajući maslačak
i koprivu berući
tek za jedan ručak.
u našoj epohi lakše je izraditi ono što je suvišno
nego ono što je potrebno,
pa protiv epohe:
u želucu marx mi je,
u mom mozgu béart je,
neskromno sam skroman.