Nema više tog grada
Iščiljele su njegove draži
Nije ni svoj dvojnik
Obnavljamo ga pokatkad
U sjećanju kao mrtvog prijatelja
Jagodicama lagano milujemo
Njegovo hladno čelo
Vjerovali smo da mu
Večernja svjetla održavaju
Nebeski raspored zvijezda
Nema više tog grada
Prelomljeni su u njemu
Naši blagi životi
I sad nas održava samo
Igličasta tuga u želucu
Melankolični, ispnemo se
Na njegova brda
Ne bi li obnovili Andrićev
Ushit nad njim i kliktaj:
To je grad
Kad mu se vraćamo
S dalekih putovanja
Prtimo slike stranih ljepota
Dok se u oči zariva
Naša svakodnevna bijeda
Njegova teška historija
Ocrtala je kardiogram
Vijeka s leševima i bombama
U lica njegovih zgrada
Zarivali su se geleri mržnje
Bijasmo li mu tada anđeli
Koji su ukrotili glad ubica
Nema više tog grada
Iznutra ga je proždrla
Tranzicijska neman
I leš mu preparira
Vjeruje da joj pripada
I naša budućnost
I strah naš što cvili u njoj
Kao kuče pod točkovima
Jurećeg automobila
(6. 4. 2013.)