Ruke te sarajevske
starice
sklopljene u molitvi
u crkvi koja praznuje
Šabat
Subotu
pastva koja
drži do kanona
koja se seća Egipta
faraona i Crvenog mora
deset Božijih
zapovesti
Elohim ih je crtao na
kamenu
prstom svetim
u mene upretim
Kraj nje Sveto pismo
na ćirilici
ona kleči
na kolenima
I njene ruke
sklopljene
u molitvi
njene oči, trepavice
Hristom oprane
drhte kao jutarnje
cvetne latice
Kiša je,
sabah na šabat
prstom svetim
u mene upretim
crtao je Elohim
Bože, samo tebe
još imam
dok napadaju
svim silama na Iran
Na šabat ovaj sveti
prstom u mene
upretim
Zašto me ostavi?
I ja sam tvoj sin.
Bože, Jehova,
Elohim!