Čim je potres stao, htjela si da iz nebodera odmah idemo u kuću na selo.
Pred benzinskim pumpama dugi redovi, mnogi voze prema izlazu na autocestu, bježe iz grada koji ih je, tako im se čini, pokušao ubiti.
U turopoljskoj ravnici, tamo gdje počinju sela iz Krležinih Balada, na traktorskim stazama uz oranice, ljudi u parkiranim autima, čekaju. Što čekaju? Da prođe život. Potresan prizor. Osjetio sam nježnost za nepoznate ljude.
Ljepota je uvijek tužna. Ako nije tužna, nije ni lijepa.