Iz udaljenog planinskog sela davno je sišao,
pa je na gornju čaršiju zasjeo kao na Olimp,
po cijelom gradu pipke je pružio, kao polip,
uplašio se siroti mještanin, i posve se stišao
Velebnu kuću digao je sebi pod Gradinom,
i kroči uznosit, kao Pejgamber, neuzubilah!
Kao da je čaršija do njega u džahilijetu bila,
premda je pola milenija grad prožet dinom,
prosvijetljen nurom, mirisnim ruhom islama
Ruši se ova sublimnost bez ikakvoga srama,
jer aršin svemu postao je šićar, euri i marke,
skrit će ih hodža u potpalublju Nuhove arke
A jedan starina kazuje: I ranije bilo je mana,
ali posvećen grad bijaše idealu čistog imana
Između zla i dobra oduvijek znala se razlika,
dobro se sad izopačilo, za zlo postalo krinka