Celog detinjstva je maštao da postane novi Ole Gunar Solšer.
Sanjao je o svom imenu kao ključnom za generaciju koju će predvoditi neki novi ser Aleks Ferguson.
Govorio je: Deca će igrati fudbal na ulici i zamišljati da su ja.
Od sedme godine je trenirao i nadao se prilici u Premijer ligi.
Počeo je da odskače od svoje generacije.
Oko njega su se okupljali razni menadžeri.
Nakon prve dobre ponude otac, koji je rukovodio njegovom karijerom, ga je poslao suprotno od Mančestera.
Tešio se da će ga u Kašima Antlersima zapaziti evropski skauti.
Nije stigao ni do prvog tima Kašime, usledile su pozajmice u Dila Gori i Mimozas.
Novih ponuda nije bilo.
Nakon što mu je istekao ugovor vratio se u rodni grad.
Odrekao se oca, kojeg je krivio za krah karijere.
Preko menadžera uspeo da potpiše za klub u čijoj omladinskoj školi je počeo da trenira.
Na konferenciji za medije je obećao da više nikoga neće razočarati.
Pa ni sebe.
Danas se pravilno prestrojio.
Sutra je pravi dan.
Sutra je derbi u Dolini ćupova.