Lubenica je riba iz vrta
rekla je i nasmijala se
Imala je široki slamnati šešir
i sjedila za stolom u dvorištu
Ramena su joj bila posuta pjegicama
i nož joj se sjajio u ruci
Imamo lubenicu, ali tko će je zaklati
tako se kaže u njezinom selu
kao da se radi o otvaranju rane u toplini
Rekla je kad odeš, s kim ću šetati
Prislonila je palac uz obraz, kažiprst uz čelo
i ispustila maleni uzdah umora nakon posla
Rekla voljela bih ispeći pitu od tikve
ali ne mogu je sama pojesti
*
Uglavnom šeće sama
Kreće se ulicama kao malo jato
Tabani, kao dvije ribe
vječito u hladu i ispod površine
nevidljivi pažljivo ocrtavaju
krvotok svijeta
Šećer joj se skuplja u venama na nogama
i sve je cipele žuljaju, toliko hoda
*
Trnje za moju Trnoružicu
Trešnjevka za slatko-kiselu simbiozu
I sjećanje na onog čovjeka, jadan ne bio
koji nas je, kad je čuo da dijelimo ime
pitao jesmo li sestre
*
Sunce izjednačava sve vrste okrutnosti
čini ih manje strašnima