Dragi sveti Ante,
Znam da si jako zauzet, zato izvini što ti pišem. Moja mama je uvijek govorila da se s poštenim insanom i svetim Antom sve može dogovorit, pa znam da se nećeš ljutiti. Prvo ti želim reći da mi je žao što sam krala smoki iz babine torbe. Znam da bi nam ga ona svejedno dala, ali htjela sam biti glavna. Onda sam iznad babinog kreveta vidjela očenaše, pa me bilo stid. Probala sam izaći tiho, ali daske su škripale, pa znam da si me čuo.
Drugo, htjela bi da znaš zašto se više ne igram s onim drvenim patkama što klepetaju kad ih guraš. Kad smo tebe slavili, mama me odvela na dernek i uzela sam šećernu vunu. Nije mi se baš nešto svidjela, ali mami je bilo smiješno kako su mi prsti rozi i ljepljivi, pa sam ju svejedno pojela. Mama je htjela da uzmemo još i ćevape, ali meni je bilo muka i smrdio mi je luk, pa je rekla da nam zamotaju. Mogla sam birati između drvenih patki i frule, a budući da već imam kod kuće ćurlik, odlučila sam se za patke. Ono što nisam znala je da me vidjela Sanja i poslije svima rekla da sam mamina maza.
I još sam ti jednu stvar htjela reći, izvini što ti ove godine nismo došli. Mama je u bolnici i ja joj nosim svaki dan juhu od cijelog pileta. Donesem joj i kekse i banane, ali kaže da je previše umorna. Sutra ću probati s čokoladom od riže, ta joj je najdraža. Znam da mama svake godine posti, trinaest utoraka i to traje jako dugo. Izbrojala sam ih samo devet, jer mama tada napravi goli grašak, a za nas sa strane poha šnicle. Onda je morala u bolnicu i bojim se jer nije došla do trinaest. Zato bi ja mogla umjesto nje, jer mama kaže da nas onda ti ozdraviš. Samo ne znam kako se kuha goli grašak, pa te molim ako ima neki drugi način da mi kažeš.
Više ti neću smetati, mama je rekla da nema veze što nismo bili na derneku, da mogu doći u crkvu i pomilovat ti haljinu.
Puno te voli tvoja A.
P.s. ako si ti pronašao moju bebu s kikicama, molim te da mi javiš, jer bez nje se bojim zaspati.