Tata i ja na onkologiji
Izvodimo koreografiju
Ja se pred lekarom okrenem
Na petama
Kao uvežbano detinjstvo
Na priredbi u Domu pionira
Tata onda na mojim leđima
Lekaru pokazuje gde ga najviše boli
Prst se precizno zaustavlja na
Zahvaćenim pršljenovima
Tatina kičma
Postaje na trenutak moja
Kao zapis preko indigo papira
Lekar upisuje crvene zvezde
U medicinski karton
Preko crteža ljudske kičme
Koja može biti bilo čija
Tatina
Moja
Nikad ne izvedemo
Onaj davni pokret
U kom me tata zavrti rukom
Oko ose nežnosti
Prerasli smo ga, valjda
Na kraju salutiramo
I poklonimo se
Istini