Krila se na šiši seoske kuće da uči. U zoru brala duvan. U podne molila anđeo gospodnji. U grad došla sama, sa snovima u zavežljaju. Na ramenima nosila suze. U dlanovima sjećanja. Probijala barikade i predrasude godinama utabane. Govorila glasno. Smijala se pred svima. Plakala u tišini. Nije pognula glavu. Nosila sebe kao spomenik. Otkinula se od života i razasula kao maslačak u proljeće.
***
U njedrima čuvala sliku osuđenog oca. Po prstima joj pljuvali uvrede. Otresala ih na kamenjima Neretve. U zoru sjedala na vlak. Bojala se kuće pored parka. U san joj dolazilo uho njemačkog vojnika. Bježala među slova, bježala među snove, bježala od njih, bježala od sebe. Postala učiteljica. Dala sebe drugima, toliko da joj na kraju nije ostalo ništa. Zaboravila druge, zaboravila sebe.
***
Poslali je daleko, da ne umre od gladi. U naručju ponijela grumen zemlje. U očima sunce. Tresle se spojnice masivne lokomotive. Drvo škripalo pod nogama. Vratila se zdrava. Ostala mlada, pognuta do tla. Tepala ovcama, milovala krave. Kokoši sprtila, lozovaču miješala. Posadila penjačicu uz odrinu, da bude hlada za Ilindan. Ušla u zemlju, ponovno iz nje iznikla. Tiho, uporno.
***
U Radobolji plivat naučila. Rendala krumpire za izlivaču, maslo na tavi topila. Šivala čarape, šivala krpe. Poslije kostime za kazalište krojila. Luk u garaži plijevila, na tržnici ga prodavala. Kuća joj izgorjela, onu novu suzama nacrtala. Selo joj korake brojalo, ona ih trkom množila. Salenjake pekla za materice. Pšenicu sijala, jabuke ukuhavala. Haljinu za ples obukla, smijehom ih sve porazila.
***
Na stepenicama sjedila i šutjela. Crnu kosu oko dlanova uvijala. Hladnom vodom avliju sapirala. Snove po vratu kačila. Iz grilla lepinje kući donosila. Nedjeljom banane. U ranu jesen grožđe s loze ćopala. Štrudlu mijesila, hurmašice zalijevala. Kavu triput zakuhavala, kajmak po šalicama dijelila. Kuću čekala, kućom postala. Sve ispratila, svi joj se vratili. Na grudi ih privila k’o drago kamenje.
***
U mene ušle, po koži mi šarale. U dahu zatreptale, u snovima šaputale. Na slikama ih gledala, po danu ih sanjala. Na leđima ponijela, usnama sačuvala. Put mi prokrčile, šikaru razrijedile. Snove mi poklonile, snagu zavjetovale. Svijet mi obećale, ženom me načinile.