Onaj, koji u Bosnu svrati,
u duši ponese dio njene milosti,
prašku sunca i nauk da odšuti
sve njene krivice što postoji i opstaje,
kao osmo svjetsko čudo.
U Bosnu ko zakorači, uvjeri se da na mjestima na kojim knjige
ne znaju ćutati golubovi nose grančicu mira pa i za one koji je lome.
Presabere sto stranica istorije i hiljadu godina
kajanja za sve što joj uradiše
a onda, kao bosanska kraljica konja, potkuje cipele naopako
da zavara trag
svim lovcima na ljepotu.