Oh, rižo,
česti svjetlozarna,
Beskonačnog Uma biljuru,
pred zamrla bačen usta,
srećico moja!
Duboka misli,
odlepršala iz torbe Lao Cea
da na mome jeziku sjaš,
zavodiš me, i opijaš.
Јa sam tvoj Kinez, jedinice moja;
slavim te kao što Rilke ružu slavi,
ružo prekogrobna.
Hoću li se kroza te dočepati spasa
ili će me iz tebe ubiti Azija,
mene, sudbe mjezimca?
1992.