Ko zgužvan gunj u ćošku ugla
Gugla nena Nura, sna je laka
Ko kad s čiviluka vrata padne
Jakna, u rukama joj pletivo spava
Ispodoka sanja nepregledne redove
Duhana, u štali joj krava, vimena
Nabrekla i sjajna, po kući djeca
Kroz san jeca, pokipi joj
Mlijeko bijelo: ona je duše puna
Vreća
Kad se budi, lice joj porudi
Glas zagudi, ko da je Bog
U ćošak ugla upro prstom
I rekao: budi.