Neko se čuje pod mojim prozorom
Rekao bih priča sam sa sobom
I moje ime pominje, doziva me…
Jeza me podilazi od toga glasa.
Izlazim na vrata,
Hodam u papučama okolo kuće
A nikog ne vidim
Sem što i dalje čujem onaj glas.
Na mjestu sa kojeg dolazi
Nikoga nema –
Samo su vazduh i zemlja
I taj nevidljivi koji doziva.
Znam ako se odazovem
Više me neće biti
I možda da jednog dana
Budem isti ovaj glas
Koji doziva ispod prozora.
Zato, ćutim, ćutim..
I gledam negdje daleko
Kao da niko nikog ne doziva.