Ruke previjene,
Ruke prebijene.
Jastuk je brijeg
po kojem jutrom,
Pri prvim zracima,
Svjetlucaju čahure
Iz minulih ratova.
A noć kad nabasa
U naše avlije
Sa crnim zarovima
I muštulugdžijama
koji se otimaju za put –
Sve se uzjoguni.
I opet zorom bijela lica
Rađaš se po ko zna koji put.
I, reklo bi se,
da se raduješ:
A ništa novo
I ništa za šta bi se
Pogled zakačio
Da bar za trenutak osjeti
slast nadolazećeg dana.