Milena Marković
malena banjska
krenula sam u mitrovicu ibarskom magistralom
tamo su čučavci i traktori i drveće
otežalo od voća
i devojčice sa golim pupkovima
stigla sam do kosova odakle je moja majka i
njena majka
i sestra mi se tamo rodila a doktor je bio pijan
videla sam američke vojnike
guzati su a jedan je nosio
bifokalne naočari
dosta su mali možda neke veće šalju na
druga mesta
svuda su visile zastave
meni to ne znači zastava je zastava
u vojsku nisam išla a nisam ni sposobna
i velika sam kukavica i lažem kad zinem
a trava je bila toliko zelena da ubada
i nebo je bilo tako blizu da uspava
sladak san na pustom polju
i šta će tu ti guzati vojnici naoružani do zuba
i onda sam videla znak sa desne strane
na njemu je pisala banjska
i tu me je stigla i baba i majka i sestra i zemlja
i groblje i ibar voda i tu me je stiglo i
neće da pusti
i nikad neće da pusti jer sam se setila
usred noći bi se setila
i nikad neću da zaboravim banjsku
zato što
neko beše strahinjiću bane
beše bane u malenoj
banjskoj.
***
Monika Herceg
Sram
Boga sam poznavala intimnije nego ostatak obitelji
Dan u tjednu kad smo se kupali
ulazila bih u kadu zadnja jer sam bila najstarija
i u mutnoj tekućini
pritiskala kožu i trljala
Voda je tijelo pakirala u svježu tamu
Tamo gdje je bilo najmekanije
trebalo je držati dugo
da ne propadnem kroz svoje dno
Stiskala sam dok ne utonem u zvijezdu
A on, bog, izmigoljio bi iz kreveta
koji je zaudarao na mokraću,
gol i bradat, tražio da potisnem hrđanje
tijela pod tijelom
Bilo je lako tražiti boga u vodi, ili u cipelama
Voda je bila petolitreno jezero svakog utorka,
a kožne cipele bile su poslane poštom iz Italije za izbjeglice
U njihovoj izgaženoj, udobnoj crnini
on je klopotao sa mnom
i stiskao dok ne bi bol
probila u žuljevima
Nitko mi nije vjerovao da on nije ni dobar ni loš
Samo je tjerao moje dlačice da potamne
i kada je bilo vrijeme
otvarao je vrata
da me potopi sram
***
Lidija Deduš
Sarajevo
prvo kažu gasi svjetlo da te
ne vide oni s brda da ti ne dođu
jebat mater rezat grlo ubit boga
u tebi tvojoj djeci tvojoj ženi
a da nikad u njega ni vjerovao nisi
drugo skrivaš svoju svijeću svoje
knjige svoj prozor svoju djecu svoju
ženu prašnom dekom iza koje curi
život u tišini u čekanju da izvana netko
vikne mater ustašku četničku balijsku
sve ćemo vas pobit kao pse kao mrave
kao stoku neodgojenu gasi svjetlo nemoj
da ti ja iskopam oči jes’me čuo pa ga
nikad više vidjet nećeš nikad više nikad
treće dođu jedan s puškom drugi
s puškom kažu gdje je viču ftoko viču
kvvi fu ti fe napit viču gdje je traže
oružje koje nemaš kao što ni oni zube
nemaju kao što ga nema niti tvoja mlađa
kći kojoj su pištolj u čelo uperili znaš ih
s tvojom djecom u razred išli pali jednom
pali dvaput stadion im bio kuća ali sad su
glavni prijete psuju inate se njihova je prva
zadnja pa i ona o sreći koju imaš jer su došli
oni a ne glavni koji nema smisla za te knjige
koje čuvaš koje sada idu s njima dok se smiju
kada kažu kako knjiga glavu čuva kako treba
to da pamtiš kako znaju oni tko je tolstoj
nobelovac kako bolje da ih uzmu oni
nego da ti kuća zbog njih gori a znaš
kako gori papir šteta ih je kad se mogu
dobro prodat
onda dođe zima dođe glad dođe podrum
tebi dođe da pojedeš samog sebe dođe smrt
i jednog dana opet dođe jedan što mu fale
suglasnici glavni kaže ima autobus
ukrcaj se kaže šta se čeka idemo nije grub
nije živčan ne viče nego kaže puškom
kaže digni ruke ne boj se sada ideš
u slobodu
***
Ivica Đikić
Jezik
Sazvalo sastanak u firmi
Došlo nas više od stotinu
Pola mi
Hrvati Bošnjaci Srbi Makedonci Albanci
Ostalo Turci
Nešto Rumunja Mađara Grka
Nijemaca slabo ništa
Viče na nas šef Rumunj
Ne radimo dobro
Zabušavamo
Pjena mu frca s usana
Minimum je stopedeset paketa za osam radnih sati
Ko ne može nije za Deutsche Post
Filiale Rosenheim
Bit će otkaza
Nek nam je jasno
Mi šutimo
Niko ne zna njemački toliko
Da mu odgovori
Da mu skreše
Naučit ću taj njemački
Jebo mu ja mater
Mislimo u sebi
Samo da se mogu dobro posvađat
Razilazimo se ko poražena vojska
Hvatamo se mobitela i cigara
Krvi mi Irudove
Kaže jedan iz Prozora
Ovo je prvi put
Da se nisam pobijo
S onim ko je vako galamio na me
Jesam i s ćaćom i s fratrom
I sa starijim bratom
Smijemo se blentavo
Ostali gledaju šta nam je
Niko nas ne razumi
Što bi se reklo
Mi se smijemo i kad je najteže
***
Almin Kaplan
Vojnik
Ispod ćebeta, u sobi, iza
Zatvorenih kapaka na prozoru
Spava vojnik. Dok uzulicu ide kurir
Obuću u kuću, mater unosi
Ne da je skloni s kiše
Već da ga na ovom svijetu, ne bude
Više.