Pisac Carlo Collodi je stvorio stolara Geppetta, Geppetto je bio vješt u svojem poslu i kada bi neko sudio o onome što je ovaj majstor napravio govorio bi o drvenariji i stolarskoj vještini Geppetta. Djelatnika, pa i stvaraoca, čine njegova djela. Po njima je on dobar majstor ili umjetnik. Geppetto je bio vrlo poseban majstor: napravo je lutka Pinocchia, poželio da on bude živo biće, uz pomoć dobre vile lutak oživio, otišao u svijet, svašta radio, na kraju došao pameti, vratio se kući, obradovao svog oca i tvorca jer je postao onakav kakav je trebao biti. Svaki bi pisac da njegov tekst postane putnik, svakom je više do njegova teksta nego do vlastita imena, a velika mu radost kada njegov junak (u slučaju filozofije njegove ideje i njegova misaona građevina) postane poznatiji od njega. Baš kao što znamo za Pinocchia, koji je postao od onih likova koji nanovo stvore svog autora, pa sada znamo i za oca koji ga je napravio i za pisca koji ga je opisao. Čak i više: Pinocchio iz Disneyevog crtanog filma potisnuo je Pinocchia iz Collodieve priče, jednako kao što nam filmovi formiraju predstavu o tome kako su izgledali likovi iz davnih vremena, jer smo te osobe samo u filmu i vidjeli, pa nam je film nanovo stvorio i junake knjiga i povijesne ličnosti. A kada se pojave nove verzije filmova sa istim ličnostima, u ovom slučaju sa Pinocchiom, onda nam je barem jedno vrijeme teško prihvatiti njegov novi lik, jer nam treba vremena i duhovne fleksibilnosti dok se naviknemo i usvojimo različito i novo, treba nam vremena dok usvojimo novi lik i drukčijeg stvaraoca. Svako djelo je obilježeno svojim stvaraocem, a i onim kako ga drugi shvaćaju i doživljavaju, jer stvoreno ode od svoga stvaraoca i živi svoju vlastitu sudbinu. A svaki stvaralac je svoje vlastito zrcalo, istina svojeg privida, sjena svojih snova i stvarnost svojih sjena. Svoja tvorevina, nekada sebi slična, nekada od sebe različita, čak samom sebi suprotna, a postaje lik za Drugog; stvaralac je to što jest, a i od sebe neka različita osoba. Stvaralac je cijeli svijet i odsjaj svoga djela. Iako je po sebi razumljivo, ipak treba naglasiti: stvaralac je u svome djelu, a stvoreno djelo je djelo, a ne slika stvaraoca, čak ni kada je njegov osobni pečat znak i garancija kvaliteta djela. Kakva je stvaralac osoba, drugo je pitanje i ne postoji uvijek znak jednakosti između djela i osobe. Ali mi i pored toga stvaraoca najčešće identificiramo i označavamo po djelu koji je stvorio, pa pamtimo stolara Gappetta i pisca Collodia po lutku Pinocchiu, koji je postao njihova oznaka i preobličio one koji su ga oblikovali. Pisac stvara svoje djelo, a na kraju dobro djelo stvori svoga pisca.