_________________(Pišem ovaj dnevnik radi sebe i svih vas koji ćete u njemu naći bar malo utjehe. Na kraju ljeta, u septembru, izbrisat ću ga sa svog kompjutora. Pustit ću ga da živi na internetu, kao ptica.)
*
Otac i majka dane provode
milujući prozore
I na njima roletne
Sat prije podne, njih dvoje se zatvore
U zidine naše stare kuće
U one male rupice, kroz koje
Probijaju sunčeve zrake
Umetnu skušljane papirine
Pa se po kući traže
*
Kad sunce zađe, otac kuću otvara
Kao da obija spremište
Svjetlosti
*
U predvečerje, kad pred njom sjedi
Izgleda kao da su u velikoj svađi
*
Ili: dok otac pred kućom sjedi
Kuća iza njega leži
Kao pas
*
U roditeljskoj kući, po ćoškovima
Po stvarčicama koje su majka i otac ostavljali
Po stvarima, nakupine svjetlosti
Kao odbljesci djetinjstva
*
Jutros, dok sam prilazio kući u kojoj sam odrastao
Shvatio sam da me kuća zaboravlja
Stepenica na ulazu, kad sam koraknuo
Nije se, za onaj naš milimetar, spustila
*
U roditeljskoj kući, ljeto je sjetnije
Iz nje kad u sunce gledam
Osjećam se kao izrešetan