Pored puta, ljudi prodaju voće
Pod sklepanim nadstrešnicama
Povazdan sjede i čekaju da im svrate
Oni što su na more pošli, ili da se s njega
Vrate. Kad legnu u sparne postelje
Prije nego usnu, trzaju se na aute
Koji u njihovim mislima staju
Kod njihovog štanda
*
Na terasi sjedimo do kasno u večer
I pričamo kuda nas nanese
A onda, uviremo u tišinu
Kao kapi vode na vrelom tiganju
Poneko zijevne, ili se klepne
Po vratu, zapali cigaretu ili pogledom
Isprati auto niz cestu
*
Ponovo gledam Tarantina, od prvog
Do zadnjeg filma
Pažljivo pratim dijaloge, kako se smjenjuju scene
I slušam kako na sve to naliježe muzika
Razmišljam o tome kako likovima bira imena
Jer svaki put, kad se neko od njih predstavi
Mene njegovo ime razgali
*
Obično iza podne, pustim film i na pjesmu cvrčaka
Kao da navučem zvučni paravan
Ne znam u kojem filmu, ali jedan Tarantinov lik
Zagledan kroz prozor u daljinu
Znakovito govori: Svi mi volim muziku!
Koliko ga samo u tom trenutku razumijem
Neizrecivo je
*
U tamnoj sobi, sa televizora na zidu
Glas Majkla Madsena izgovara ime lika kojeg glumi
Džo Gejdž, kaže i
Obori pogled
Džo Gejdž, ponovi
*
Džo Gejdž, govorim dok iz sobe izlazim u dnevni boravak
Volio bih da riječi mogu izgovarati na dlan, pa da ih poslije
Gledam
*
Dok izgovaram Džo Gejdž, kao da ustima snosim jaje