U esnafu sitnog listopada
šipurci, trnjine i gloginje – vezilje su
tankoprste koje svaku rampu, karaulu
beharom prekriju;
grabovi, bazge i brekinje dalgasti su
krajputaši, rod rođeni poljaru Lijanu*;
trešnje, šljive, džanarike – da posluže,
kao sestre, u ovoj samštini.
A jabuke? ne znam, niti bih volio
da doznam. Neke od njih, kao ove
na Höjeu, pod korijenjem kriju
kenotafe.
“Krivonog čičica lisičijeg lica i lukavog pogleda”
B. Ćopić, Orlovi rano lete, 1959.