1.
Kad majke ne bude, ostat će centrirane saksije, posložene pokućne papuče, kišobrani i otac: kojeg neće imati ko
Ispraviti kada zaspe
Uhero.
2.
Antena je okrenuta prema Biokovu: moj otac je dječak koji se moli divu.
3.
U ljetna predvečerja otac liježe u bolesničku postelju. Tad boluje od nježnosti: kroz otvoren prozor komšijske kuće sluša vijesti, gleda nebo dok se mrijesti, prstom škaklja krak na zvijezdi, Danici… I pazi da ga ko ne vidi…
4.
Dok u zimsko (vjetrovito) predvečerje
u gnijezdu od sasušene trave
rukom pipaš tek sneseno jaje
prste ti, bockaju, suhe travke
kao koplja svete straže.
5.
Pred ljetni pljusak, otac najlonom prekriva duhan, majka ispredkuće unosi obuću i avliju mete. Oboje, svako malo, poglede u nebo upere.
6.
Na samrti, dedo se najviše bojao da mu u fajercaku ne ponestane kremena. Pod jastukom je držao samar s kuće, u gaćama, umjesto pelena, novine…
Nakon što je umro, u pretincu klavirske stolice koju je koristio kao stol, ostala je gomila upaljača… Otvaralo ju je nas troje, pažljivo, kao da je unutra zvečarka…