Proljeće.
Iz raskravljene zemlje
Smiju se prvi cvjetovi.
Tu sam i pokušavam
Ih omirisati,
Uplašen da im ne okrnjim
Nit boju, niti miris
Koji se lagano širi
Oko njihove krhke stabljike,
oko nas…
Dvije djevojke
Stoje blizu reda ljubičica
I premišljaju se
Da li da ih uberu
Ili da ih puste da žive
Na svojoj zemlji.
Tako i nas
Posmatra neko
I premišlja se.
Ili ko u prepunim bolnicama
tokom korone
Kad na prijemnom odjeljenju
Brzopleti medicinar kaže:
Sačekajte,
Ubrzo će umrijeti neko –
Imat ćemo slobodan krevet.
A ovaj ne dočeka.