1.
Penjemo se uz Postrmac.
Duga se Poljana pomalja pred nama,
zaječi ezan iz plotara.
Bijelo munare. Crno munare.
Dva drvena munareta.
Dva mlada mezara
u starom mezarju.
Oblaci se tope ivicom kotara.
2.
“Ni jedan krajolik nije odraz duše
ali izvjesna stanja duše mogu
biti krajolici”, veli Lars Gustafsson.
I ja trpim jedan koji sliči
polju pešterskom južno od Sjenice:
gole padine dok se pogled pruža
sa meandrom rijeke Vape (ili Grabovice)
sa rijetkim katunima i par onih
minijaturnih, kosmatih konjića
koji na neki neobjašnjiv način
tegle niz Pešter zaprege pune
“muhažirskog roblja iz Ursula,
Godijeva, Lise, Kamenice.”