Desetak je godina tome, ako se sjećaš: pred kraj radnoga vremena ušli smo u dućan s muškom konfekcijom, sve sniženo 50 posto.
Očajni vlasnik pakirao je stvari u kartonske kutije.
Šta je bilo, pitala si ga.
Užas, rekao je, ja se ničemu više ne nadam.
Sažalila si se i nagovorila me da odmah kupim dvije košulje.
Jednu često oblačim, tako i jutros, pa se sjetim priče.
Drugu sam obukao samo jednom.
Eno je visi na istoj vješalici, mrtva košulja iz mrtvog dućana.
Vlasnika ne bih prepoznao, ako je živ.