GIBET
Četiri oka,
dvoje usta,
nas deset.
Iz očiju zavist,
iz usta med.
Krvoločno hraniš se
tuđim imenom.
Kao da je halal tvoja glad.
Četiri oka,
dvoje usta,
nas deset.
Klimamo glavom.
Siratom jezik
do ćuprije ide.
Trpeza i Mizan.
Ko glođe tvoje kosti
dok nisi tu?
ZELEN PRSTEN U OKU
U vaktu din.
Zelen prsten u oku,
od svjetla i soli,
između sna i trepavica.
Stare riječi, novi mi.
Ništa ne pripada.
Ni oku.
Ni snu.
Ni otkucaju što se nada.
Atrament
iza kapaka
u njihovim knjigama
i našim danima.
U vaktu din.
Zelen prsten u oku,
od svjetla i soli,
između sna i trepavica.
DUNJALUK
Tu,
u uglu usana,
biljeg u zraku zraka.
Zelenooke daljine.
Ne govorim, odgovaram.
Ono što nikada neću reći.
Riječju,
kao antibiotikom
od sitne dunjalučke prašine.