I.
Ona:
Ah, pastiru moj divotan,
u šoku sam od života.
On:
Ah pastirko, draži puna,
od života mi je vuna.
Skupa:
Zebu ruke, noge naše.
Čas je mašiti se čaše.
II.
Оnа:
Ljepotane, ah, ljubazni,
imam pljosku, deder mazni!
Оn:
Pastirice, ah, ljubazna,
imam bocu – nije prazna!
Skupa:
U prirodi slavno šljemaš:
tu Volođa1 bista nema!
III.
Оna:
Doviđenja, djeve-koze,
vratite se u kolhoze.
Оn:
Doviđenja, krave, daj u
rodnome da budem kraju.
Skupa:
Dobro je kad od sudbine
i države lijek pineš!
IV.
Оnа:
Mi u šumske u gluhote
ulazimo. Bacam notes.
On:
Udaljeni smo od svjetla.
Stog ne vidim seljsovjeta.
Skupa:
Šta vam reći, časni ljudi?
Živjet s vama nismo ludi.
V.
On:
Šta god kažeš, ko da s psima
žbir će nići međ stablima.
Оnа:
S dragim slast je živjet meni
u kolibi, kao Lenjin.
Skupa:
Filozof, ah, pastirko si!
Nek pitanja đavo nosi.
VI.
Оnа:
Za uštapa ću se, hola
ko vještica, kupat gola.
Оn:
I na zavist partizana
zaigraću tvog Tarzana.
Skupa:
U guštari – zdrav neka si! –
Bi-bi-si se ljepše glasi!
VII.
Ona:
Vodu ćemo bez zakuski
da pijemo mi po ruski.
Оn:
I istinu, uz suh obrok,
ko matice zuj, čut dobro.
Skupa:
Slast je slušat inostrane
zemlje što nas žitom hrane.
VIII.
Оn:
Skupljam gljive i jagode,
svu godinu da nam gode.
Ona:
Gaj, što šiške, lišće krije,
nek drvcadi lišen nije.
Skupa:
Sjekirče je drvosjeka
jače no tjeme genseka2!
IX.
Оnа:
U subotu ću pod panjem
sklepat dragom malo banje.
Оn:
Srp i čekić dragu ljuti.
Nož s viljuškom njoj tutnuti.
Skupa:
Hej, nek gadi se hrapavi,
zbog glatkoće u državi!
X.
Оnа:
Draga će, kad zima bane,
peć dragome da postane.
Оn:
Peć tu ćemo raspaliti.
I bezbrižno prezimiti.
Skupa:
Kažu, što stud jače brije,
mauzolej 3 topliji je.
XI.
Оnа:
Djetlić u bor kuca, eno –
daktilograf što je šeno.
Оn:
Dobro je, kad prođe vrana:
u dalj gledaš ispod dlana.
Skupa:
Jelke, gusti gaj. A jedna
šestina4 je nedogledna.
XII.
Оnа:
Ah, dok smreka miris lije,
s dikom spavaš prijatnije.
Оn:
Fino ti miriši breza,
bio pijan il trijezan.
Skupa:
Kad čuješ vonj po truljenju,
znači da je negdje Plenum.
XIII.
Оnа:
Tvoja sam ko ćuh ozona.
Rastaviće nas tek zona.
Оn:
Tvoj do groba. Kad sjednemo,
mi zajedno sjesti ćemo.
Skupa:
Teške ploče. Skupa, jasno,
sjesti, ko što i ležasmo.
XIV.
Оnа:
Kakve misli! Ko da, bëli,
otrovne smo gljive jeli!
Оn:
U stomaku gljiva nije
već s naganom čekist5 bdije!
Skupa:
Politbiroa ti sastav
utrobu izvrće, jašta!
XV.
Оnа:
Slavite se, šumo, polje,
mom draganu posta bolje.
On:
Slavite se, grmlje, hvoje!
pastirici laknulo je!
Skupa:
Grljenje se slatko nakon
živčanoga stresa jakog!
XVI.
Оnа:
Dobro je kad diku cmačem,
al bez lampe, i ne s mačem.
Оn:
Ptice slušat, usred česte,
na dragani, krasno jeste.
Skupa:
Slava polju i dubravi!
Ne progresu i upravi!
Skupa:
Šči s državom ne kuha se.
Ako skuhaš – oduzima.
Što dalje u šumu, zna se,
u ustima više imaš.
Ni Berđajev, ni ikone,
strana štampa, spas nam nije
od nitkovske hrpe one
što nerado Boržom6 pije.
Gle, promjene željan biti
čak Iljiču škodi, bome.
U jak vjetar sve baciti –
dorasli su Rusi tome.
Vlast neima čistog vida.
Neizbježno da bez roba,
i tim prije – piramida,
faraona čeka propast.
Gledaj, druže, u šumarak,
i u lišće koje sije.
KPSS7 nema para,
a lišće u većini je.
Šta Rusiju može spasti?
Ovo već je urađeno:
okrenuše protiv vlasti
vuci, miši, zajci, eno.
A misli četvoronogih
nama su, što samo dvije
imamo, od misli mnogih
ruskih glava privlačnije
Bacićemo dužnost, zvanja,
drhtanje i dvoličenje.
Da se kruni toj stvaranja
šape stisnu – zar ne, tren je.
<1960-ih>
Napomene
1 Volođa – Vladimir Majakovski.
2 Gensek – generalni sekretar.
3 Mauzolej – Lenjinov.
4 Jedna šestina (zemaljske kugle) – SSSR.
5 Čekist – član Čeke, Izvanredne komisije za borbu protiv kontrarevolucije.
6 Boržom – vrsta mineralne vode, nazvana po Boržomu, lječilišnom gradiću kod Tiflisa.
7 KPSS – komunistička partija Sovjetskog saveza.
Preveo i priredio Marko Vešović