U POSLJEDNJOJ ŽELJI
Šabo, još ovu jednu – kazala je
Majka primičuć tanku
Ustima cigaru:
Udahnula dva dima
I izdahnula
Primivši riječ od gospodara
Svojega jedinoga:
Riječ prozivnu –
Tako
Između dahova
U posljednjoj želji
Nastaje čista poezija dunjaluka
(2026)
VEĆ NIČIJI SIN
Smrt je ništa, ova tuga je svetinja:
Tinja dok ne potopi sve –
Na pragu
Odlučne jeseni
Na nišanima Gazilara
Skamenjena misao stvoritelja
Rubi oštru liniju svoda –
Mezara
Pod lopatama pregrštima
I u moju dušu: sad već dušu
Ničijeg sina – spušta se
Da spoji duh i tijelo
Kap po kap
Zasvagda bistra abuzemzen voda
(2026)