DOLAZI JOŠ JEDAN 11. JUL
A ne, nisu ih sve pobili taj dan
Koliko je samo ljudima bitno da se, o nečem njima bitnom, odrede kroz jedan dan – ne dao dragi Bog da to traje sedmicu, mjesec, godinu ili, gluho bilo, cijelu vječnost.
A Srebrenica, ona nije ubijena u jednom danu. Ubijani su ljudi danima – mukotrpno i u znoju zločinačkih pregalaca, kad se cijev mitraljeza krivila od đuladi i kasnog julskog dana, od vreline, a niko od kamarada sazločinaca neće da donese kantu hladne vode da se cijevi ohlade – iz svjedočenja jednog od onih koji je revnosno radio tog dana u Zemljoradničkoj zadruzi Kravica – ni pobiti sve nije lako, toliko ih je da se cijevi krive.
Tu nema zone komfora – hajde da prođe i taj dan kad se žrtve pišu velikim slovom. Svako pamti svoju traumu i muku – i dželat i žrtva.
Pa ćemo poslije po svom – nacije, krediti, odlasci na more, hadž, Kosovski boj, izbori skoro svakog oktobra, krivousni Vožd što je na aposolventakom stažu nosio gajbe piva, paradiranja, vatrometi, koalicije, trgovina svakdašnja…
I bog i vjera kao najčvršća valuta.
Čiji su danas mrtvi?
Čiji su oduvijek bili?
Čiji će sutra da budu?
Ili su to samo kosti koje danas brojimo?
Da bi neko ispunio šihtu
I zaradio platu i još jedan mandat?
Sanjam dan da ih niko više ne spominje.
Da dženaze njihovih preostalih kostiju ne režiraju i na televizijama prenose LIVE – uživo a sve umrtvo, da li da ugasim televizor ili da ugasim sebe?
Kome više na sedždu da padam? Za koga više da živim?
Šta da spremam za dan kad kostiju više neće biti?
Kad dženaza neće više nikad nikom proći po crvenom tepihu?
***
***
ODLUČIH DA KLANJAM, U IME NJIH ČIJE KOSTI GOVORE I NJEGOVO KOJI TAKO DOPUSTI I ODLUČI, DŽENAZU-NAMAZ ZA MRTVE ŠTO OSTADOŠE A DA TO NE ZNAJU, UZ HVALU POBIJENIM I NJIHOVIM ŽIVOTIMA NEVINIM, I UPUĆUJUĆI DOVU ZA ŽIVOG/ŽIVU, OKRENIVŠI SE DANAS PREMA SREBRENICI I PRISTAJUĆI ZA ONIM ŠTO OD NJIH OSTADE, ZA ŽRTVU NJIHOVU KOJU DADOŠE DA JE DANAS UTRŽUJEMO – SMILUJTE NAM SE MRTVI JER NE ZNAMO ŠTA ČINIMO.
Sa vama smo zanijetili i dženazu namaz Uzvišenom.
Razlika je samo što On nema kostiju svojih da nad njima plačemo
Pa koristimo vaše
Da ljigu i smrad svoj u molitvama
Ovozemaljskim sa sebe speremo
Jer, Mi vjerujemo i iskupljenje tražimo – da nas jednom, On i Vi sebi primite.
Ako preostane iko da i nama dženazu otklanja.
Ako smo je i zaslužili.
Bageri su svakako danas jeftiniji.
I učinkovitiji.