Pogrebna povorka
došla je, tiha, do odredišta
Kao da švercaju se bez ulaznica,
okupljeni prolaze kroz malenu kapiju
Lijevo od ulaza, supružnike
M. 1947 – i S. 1953 –
čeka skromna, useljiva grobnica
Ne znaš, šta bi sa rukama
A noge – one, u oblake propadaju
Jedan kamenčić
otkotrljao se u vlažan mrak
I ti, hitro, za njim
Nema sveštenog lica, ni opijela
Samo truba, prhka, u visini
I lelujav na konopima lijes
Zriju, van dohvata, po brdu, šipci
Nadomak groblja, automehaničar
čekićem kucka u karoseriju
Popravlja
što se popraviti da