Moja baka živjela je u jednom zavičaju u šest država
U svakoj plaćala je porez i bilo joj je svejedno pod kojom zastavom mladići idu u smrt
Rodila je petoro, troje je dočekalo starost
Izvezla je stotinu goblena, uramila devedeset
i nesmotreno umrla nadomak stote,
što zbog skliskih stuba što zbog svojeglavosti
Ja živim u istom zavičaju, u bakinoj šestoj i posljednjoj državi,
u mojoj drugoj i nije mi svejedno pod kojom zastavom mladići idu u smrt
Umjesto goblena uramljujem pjesme,
sličan nam je put od prsta do boje,
i jednak nam je pokret u zviježđu,
njen krst s lijeva nadesno i moj križ s desna nalijevo;
atomski udari pijeska u samoći
Moja baka moj porezni je ideal
I ja bih volio plaćati porez u svojoj drugoj državi,
makar na jednu pjesmu bačenu u kamenolom