Ušli smo u grad na jugu
gotovo u zemlji crvenih
zastava koje krase crni
orlovi
Ovde je na muslimanskom
groblju želeo da počiva
Vešović Marko
Ušli smo, stali pokraj Prokletija
I tada se ništa više nije dogodilo
Na jugu, gde se već vijore
albanske zastave
disao je vetar
a onda je odnosio
nekud proleće
Tamo sam bio blizu rodnog
kraja i dalje
nisam mogao
bilo bi besmisleno
bez proleća u grudima
putovati
ući u kuću