“Trebali bi promijeniti ovu mušemu,
sva se izlizala”, govori
“Mogli smo”
Prelomila je kocku šećera,
pole ubacila u fildžane
Raduje miris kafe
Raduje naša crna mačka
koja se upravo proteže na kauču
“Kakvu ćemo sad uzeti?”,
s merakom teglim drugi dim
“Ne znam… Neku s puno boja”
Kroz otkučena vrata terase
nadolazi svježina jutra
“Ako bude… Znaš kakav je izbor – nikakav
Ljudi se ovdje, boje boja…”
“Kad budeš išao u Mostar po sliku –
valjda je dosad uokvirena – pa pogledaj”
“A bogami… U pet ti je to deka”