To je podzemni svijet,
Mada su imena sasvim stvarna,
I namjere su stvarne, uglavnom surove,
Ne vrijede ograničenja, stvari su otišle dalje,
Mi smo termiti čim smo počeli, bilo šta, slika ili riječ,
Otimamo se, bili znani ili neznani, imamo prijatelje,
Koji se jednom jave, ali motre, njuše, pogađaju,
Šta to hoće, dok zure u svoju sliku, misle da je ogledalo,
Ispovjednica u tami samoće, zatočenosti u podrumima,
Sve znaju dive se sebi, pobjegli su od rođenja,
Zaboravili nešto, izgleda naročito važno, ko se još javlja,
Zar postoji, zar će se osvetiti jednog dana, bilo čim
Proučio je bombu, revolver, pokazaće se u svom sjaju,
Okrutan kao onaj, kako li se zove, ne može mi pomoći,
I s njim liježem i ustajem, nikada ga nisi vidio,
Ne zna on više ni sebe, osvijetljen ko zna čime,
U magli vremena, misli da izmišlja, da stvara,
A đavo se smije, čekajući da priđeš još bliže.