Izjavio sam da sam nevjernik a ne ateist. Razlika je u tome što je ateist to pitanje razriješio jednom za svagda. Ateist isključuje mogućnost Boga za sebe i za druge. Nasuprot tome, kao nevjernik, ja svakodnevno ne vjerujem, ne mogu se obratiti Bogu, ali ne isključujem postojanje Boga za ostale. Bog je znanje koje ne posjedujem, kao i toliko toga drugog.
Moje zanimanje za Stari zavjet sastoji se u tome što su u njemu priče koje su početak naše religiozne civilizacije. To je tekst koji smatram obveznim.
Pohađao sam klasičnu gimnaziju, pa sam morao učiti grčki i latinski. Prema tome raspolagao sam alatima za pronicanje u druge jezike i alfabete. Tako sam naučio jidiš i drevni hebrejski, pa sam čitajući Sveto pismo u jeziku izvornika zatekao podatke koji nisu prevedeni besprijekorno.
Tako na primjer, u Knjizi postanka Bog Evi kaže da će rađati u boli. Ali to nije istina! U riječi izvornika nema negativnog naboja, osude. Ono što je Bog htio reći Adamu i Evi bilo je da su, nakon što su okusili plod spoznaje dobra i zla, postali drukčiji. Bog kaže da porođaj neće biti lak, a ni sličan onome kod drugih životinjskih vrsta, ali ta riječ ne označava bol, već „trud, napor“.
Bog nikada nije izgovorio taj pravorijek o “boli“. A to nije moje tumačenje, nego činjenica. Ta riječ pojavljuje se na šest mjesta u Starom zavjetu: četiri u Mudrim izrekama, jenom u Psalmima i jednom u Knjizi postanka. U 5 od 6 slučajeva prevoditelji je prevode s trud ili napor, prema tome poznato im je značenje, ali u Knjizi postanka izabiru osuditi ljudski rod, a napose žensko tijelo.
Radi se o nepopravljivoj šteti. Može se samo promatrati.
Preveo Tvrtko Klarić