Miljenko Jergović

Elementarne čestice, tri pjesme

Licemjeri

Moj pas izgleda krvoločno
laje glasno i nasrće na strance
ali, dovoljno je ponuditi mu slatkiš
da ti počne lizati ruke.
Moj komšija je fini čovjek
uvijek kaže dobar dan
pomogne ponijeti teške stvari do lifta
ali, dovoljno je da njegova supruga
pogrešno zagrije ručak
ili podigne glavu kad ne treba
pa da joj počne lomiti ruke.

Odzvanja naša zgrada
od laveža, od krikova
policajci dolaze po prijavi za uznemiravanje
pitaju
na kom je spratu pas
od koga ne mogu spavati stanari?
Uvijek se nađe barem jedan
koji ih prvo dovede
do mojih vrata

 

Cancer turizam

U mojoj zemlji
gradovi razmjenjuju cancer turiste
to su nove vrste migracija
o kojima u udžbenicima još
nema nikakvih objašnjenja.

U mojoj zemlji ljudi umiru
jer nemaju novaca
za zdravstveni turizam
dok se gospodari pečata
igraju bogova.

Teško je napisati pjesmu
o nečemu tako surovom
tako okrutnom.
Iznajmjivači apartmana
ne ostavljaju čokolade
na zategnutim krevetima
U korpi dobrodošlice su maske
fiziološke otopine i
vrećice za povraćanje
Samilosno stišću ruke gostima
i mole se da im ne umru pod krovom.
U mojoj zemlji
glasno pjevaju cajke,
nasilnici, prevaranti

Prevareni
Povrijeđeni
Žrtve
Odavno su ostali bez glasa.

 

Anatomija vječnosti

U mom djetinjstvu
pjevale su se pjesme oslobodilaca
Učili smo kako treba držati
dlan na srcu
podići glavu
pustiti glas
dok se podiže zastava
I izgovara: Vječno ćemo ih pamtiti.

Onda je stigao novi rat
i vječnost na koju smo se zaklinjali
bačena je u kontejnere
ili na obdukcijske stolove
na kojima je
poput serija o forenzičarima
nanovo
pretraživana njezina smrt.
Tražile su se modrice koje smo previdjeli
 uzroci kojih nismo bili svjesni.

Nova je vječnost nastupila
u isto vrijeme kad se rodio moj sin
strahujem koliko će dugo
njegova vječnost biti živa
Hoće li imati vremena zaljubiti se
putovati
radovati se
dok i njegovu vječnost
ne polože pod scalpel.

Exit mobile version