Bljesnu asfalt, i trg, dječjim mozgom prskan,
al’ i jednoj mački zadnji trap je smrskan
Virka svijet vani, odskočilo sunce,
moj bože, prosuše iz majke mladunce
Drhture mačići, na zraku još lednom,
goli u svemiru, u prostoru krvožednom
Vidjeh mačkin pogled, tišten, preužasan,
više no ikada život bi mi jasan
A sjećam se i rodiljina prednjeg trapa
u nebo izbačenih, obasjanih šapa
I sjećam se mjauka – u gluvilo zaparan,
stvarniji no ja što sam sada stvaran.
1993.