NIŠTA MI SE VIŠE NE MILI
Ništa mi se više ne mili.
Ko bez ruku sam Nike.
No još poneki haber je poput zvona
Što budi pokojnike.
Javlja mi Omer: već nekoliko sezona
Kopaju baštu Emili
Dikinson. Koja nije za šalu:
Velika je kao fudbalsko igralište.
Tajnu njene poezije kopači traže
Kao Srbi kosti đenerala Draže
Dok cijeli pašaluk
Beogradski se ne prebište.
I opet su u mojoj sobi,
To jest u snu, talasale se zobi.
I smiješno bili su smiješani
Sibirski kurgani
I bosanski kurbani.
Nestali naši i njihovi.
Odatle – krenuli stihovi.
<26. 9. 2016. >
ORA PRO NOBIS
______________________Kaži, mala, kaži politički
______________________Je l te iko milovo … po glavi.
_____________________________Narodna pjesma
Ora pro nobis, Domine,
Pred vragom. S kojim igraš kolo.
U ruci Tvojoj smo domine.
Na svakoj od njih: duplo golo.
Ima te, premda si lišen
Postojanja. I biti.
Ima te čak previše
Kad valja zlo činiti.
Opet netko, običnoj pički
Opasno nalik, kurcu svira –
Veli mi Savaot, što je
Razlomljen davno na troje
I u glavuše političkih
Voždova deportiran.
<26. 9. 2016.>