Miljenko Jergović

Dubrovačke pjesme/2

KOMUNALNI HAIKU

Izvan sezone
Sunčaju doćerane
Plastične cijevi

 

RADOVI NA RIVI

Dugom ogradom
Zaštićen galeb klauknu
Naše
(Skupi se narod
Kliče
Vratite sve kako je bilo)

 

TURISTI

Idu dvije i dvije ili dva i dva
I sve ti je jasno

Odgovara gospođa iz Gruža
Na pitanje o

Situaciji

 

LJETNE IGRE, NOĆNE POLUCIJE

Zastidio se žohar
I pobjego u veš
Pod oltarom poezije i nužnosti,
Srebrne su pločice, majstorska fuga.
Koncert za Amelu i jednu violinu,
Izmiče zadnji voz íz Grada.
Stand up povijest Dubrovnika
Diskvalificiranog intendanta,
Bakanalije i pršut.
Obasjane nogice mlade begovice,
Uzdasi i aplauz na izdah.
NLO na zvjezdanom nebu
Tek je čiopa ispod Medvjeda,
Tamna ptica ponad Sponze.

LIBERTAS

Koridorima udario drijenak,
Suzavac nije alergen

(odnekud okus mokre krpe
na maznim usnama, vatromet)

Dižu zastave ljeti
Na nebu leti
Zaljubljen mladi galeb

U bijeli dron

 

BROJAČICA POSJETITELJA

Nosila je maleni teret svijeta na leđima
Istetovirane kontinente,
Uhom  izronila vrelu kapljicu mora.
Od ugodne topline sva bi zasjala (zastala)

Iz glagoljice su krenuli čitavi pokreti
Sjever jugu

Gdje sam to pošla
Pa da tamo nisam došla?
Ah, meni ne prestaje
Sezona. I još samo da kažem
Ahoj!

Pjesnici su čuđenje u Seattleu.

Exit mobile version