ZEMLJA I DRŽAVA
Imam zemlju
koja me hrani
vazduhom i vodom,
više mi ne treba ništa,
ali mi je država otima.
Imam zemlju
u kojoj mi slavuj pjeva,
potok žubori,
povjetarac miluje lice,
više mi ništa ne treba,
ali mi je država otima.
Imam zemlju
koja me daruje vedrinom,
bistrim izvorima,
svježinom borovog mirisa,
livadskim cvijećem,
više mi ništa ne treba,
ali mi je država otima.
Htio bih da imam državu
koja brani moju zemlju
od podivljalih bujica
što bi da je razdrobe.
OČEVINA
Moja kuća ima krov,
s bistrim pogledom prema nebu.
Ima zidove, porozore, vrata.
Udobno je namještena,
umornom tijelu nudi mir.
Iz odžaka se zimi izvija
plavičast stub dima.
Moja kuća ima sve,
samo nema temelje.
Takva mi ostala od predaka.
DJEDOV ZNOJ
Ako mi otimaš očevinu,
ostavi mi makar djedov znoj.
proliven u krčenje šuma,
da bismo imali oranice
da zasijemo hljeb
za gladna usta.
Djedovim znojem
prokrčićemo put
do nekih novih oranica.
BEZ STIDA I BEZ MJERE
Baš se osilila vlast,
pa ždere li ždere,
uzima sve što može,
bez stida i bez mjere.
Svoj džep dobro zašila,
iz narodnoga grabi.
Neka jača ko jak je,
a slabiji nek slabi.
Ostavi tu kašiku,
da jedeš nije tvoje!
Prepusti sve onima
što ti sudbinu kroje!
To viče vlast narodu,
misli da vječita je,
ne zna da, nezasita,
posljednje dane traje.