Ne sjećam se ja tih čestara
ni brda obraslih brnistrom
kuda me vodiše kamenjarom na gubilište
obogaljenog sa zvijezdom na čelu
udisao sam mirise iz kazana prirode
kažnjen u neposluhu za primjer
čeljadi čobanima stadu zamuklom
što gomoljem u gunju nahraniše se
k’o blago svako jadno u neznanju
ter me skinuše do gola i jezik iščupaše
baciše psima moja pisma i ljubav jedinu
kad je grijah u mislima za domovinu
gdje ćemo se sresti ti i ja
dva jezika k’o muzika
na dijademi od zapaljenih oblaka.