Miljenko Jergović

Deveti ining

Još dve narudžbe mora dostaviti na adresu i onda je mogao otići u stan da se odmori i prespava još jednu njujoršku noć. U četvrti Queens, stan u Kvinsu… U getu. Nije o tome maštao kada je dolazio u grad. Radio je preko Whitestone mosta, u Bronxu. Otišao je do Nanine kuhinje, tako se zvao restoran u Bronxu na adresi 1809 Hone Ave, Bronx, NY 10461. Preuzeo je Chicken Nuggets kesu koju je trebao biciklom dostaviti samo dva bloka niže ka Kvinsu na adresi 1618 Hone Ave. 

 

*

Pozvonio je i vrata mu je otvorio pedesetogodišnji neobrijani čovek normalne građe i tamnije puti u bejzbol dresu New York Metsa. Delovao je poprilično napušeno. Pozvao ga je da uđe, mogu zajedno pogledati uz pivo i nagetse 8. i 9. ining, završetak utakmice. Igrali su New York Metsi protiv Seattle Marinersa u Sijetlu. Vreme je u Njujorku bilo poprilično gadno, kiša i ludački vetar počeli su toga momenta. Sivi oblaci kačili su se po rubovima nebodera. Ušao je. Odzvanjao je preterano pojačani televizijski prenos. Bacao je legendarni Bartolo Colon, već ozbiljno ugojen. Igrao je u kasnim četrdesetim godinama i dalje na najvišem nivou u MLB-u. Niko nije znao kako. Fenomen
*

On se zvao Berni Džamal… Domaćin. Melez. Koža čokoladna… Brada jaka čekinjasta, dobro posedela na više mesta. Pripalio je džoint iz pepeljare i usput rekao: Igrao sam nekada u nižim ligama… Minor Leagues. Bio sam takođe bacač. Znao sam baciti odličan slajder i brejking bol. Ali lakat mi se povredio. I onda mi se dogodila i ona, Dženifer. Zbog nje sam sve batalio i odao se marihuani i alkoholu, my friend. Jedva prošetam do kioska da uzmem hot-dog, nemam volje za životom bro, jedino me bejzbol čini srećnim i ovaj buckacti Colon.”

 

Ćutao sam i posmatrao Colona… Već je dva udarača rutinski izbacio. Strajk za strajkom. Majstor igre. Berni je nastavljao svoju priču i u jednom momentu na moje zaprepaštenje bejzbol lopticom napravio rupu u ekranu svog ionako razdrndanog televizora. Vikao je na sav glas strajk out, hommie. Sa tim likom nešto ozbiljno nije bilo kako treba. U svom tom ludilu, dok sam pokušavao da vešto napustim stan a onda i Bronx i uputim se ka Kvinsu, on je lomio po stanu. Brže bolje sam se izvukao iz kuće Bernija Džamala, seo na bicikl i zaverglao od sve snage. Kakav ludak. Jedino što sam zapazio u stanu i što mi se kao skalpelom ucrtalo u sećanje bilo je američko izdanje knjige Knife” Vuka Draškovića na polici pored televizora. Jel moguće da je on pročitao tu knjigu. I da ja radim kao dostavljač brze hrane u Njujorku. I da sve ovo nije jebeni san? Pa taman sam tamo kod kuće objavio par knjiga. Napisao poneki prikaz za novine. Bejzbol frik ima Vuka Draškovića kod kuće na polici, mene neko zajebava. Verglao sam i dalje i prelazio Whitestone bridge. Išao sam ka Kvinsu u moj stan. U garsonjeru pretrpanu knjigama i kutijama od pizze. Tugom napisanom na maternjem jeziku. Krupne kapi kiše udarale su mi u čelo. Rukom sam iz džepa na šuškavcu izvukao bejzbol lopticu. Vozio sam bez ruku kao u detinjstvu, kao tamo kod kuće gde se napisao roman Knife”.

Exit mobile version