Ko nespretno zašivena rana
Moj dedo stršio u ovom svijetu
Bio zrno pšenice u porodičnom
Tijestu, koščica u mljevenu mesu
Oblačili mu uniformu, maslinastu
I tijesnu, na glavu mu kovali zvijezdu
Ko jufku ga razvlačili po selu, da goste
Zahtjevnije zabavlja na sijelu
Otkidali mu od mrginja, ko kašikom
U tepsiji červiša, moja nena ljuta
Uzalud im govorila hiša, svaka dedina njiva
Ostala ko iza djeteta kriška, hljeba nazubljena
Kad bi se jutrom, u lavoru pod olukom
Uhvatilo leda, mojoj majci govorio
Nevjesta, đetetu ti gola leđa
Da me zgrije, po vazdan mi ruku
Noso u kaputu, satima čučo
Ko kraušac hukto, bio koraka laka
Od nene i majke bježao u komšiluk
Za njim u travi ostajala tek vlaka i
Malo vjetra nježna, od kojeg prhne
Koža, tamo gdje je tanka
Moj dedo imao brkove ko Hitler
U oku mu bio kliker
Progutala ga vasiona –
Crna roša